Projekt „Kornjača“ provodile su odgojiteljice Kristina Oniško i Antonia Letica u istoimenoj skupini. Sam odabir naziva skupine odgojiteljice je potaknuo da s djecom krenu u projekt „Kornjača“.
Tako su u centru početnog čitanja i pisanja čitali i slušali priče „Tvrdoglava kornjača“-priče za laku noć-audio priča, „Kornjača i zec“-Ezopove basne, -„Skener“, Čudesne životinje“-Anna Claybourne. Djeca su sama uz pomoć odgojiteljica osmislila slikopriču „Šumski prijatelji“. U igri „Čudesna riječ“ djeca su morala osluškivati izgovorenu riječ i ritmički je označiti. Nastao je i ilustrirani plakat o osjećaju ljutnje i metodama rješenja problema „Ljutita kornjačica“.
U likovnom centru djeca su pomoću drvenih bojica, papira, škara i ljepila crtala sličice za svoju slikopriču. S pomoću vodenih boja crtala su kornjačice. Izradili su i plakat„Vrijednost kornjačica“ , pomoću drvenih štapića te vune u raznim bojama izrađivali su „Kornjaču u klupku“ te pomoću vodenih bojica crtali oklop kornjače. Od glinamola i tempera izrađivali su kopnena kornjačicu. Djeca su se jako zainteresirale za modeliranje glinamola te nakon što se glinamol osušio, djeca su kornjačice obojala temperom.
U istraživačko spoznajnom centru djeca su promatrala ponuđene fotografije kornjača te su komentirala njihove razlike.
U centru razgovora vodio se razgovor o tome: „Što znamo o kornjačama?“
REAKCIJE DJECE:
M.D.: „Kornjače mogu šetati sa oklopom. Ako se naljuti, može se sakriti i otići sama u kućicu spavati.
A.E.: „Da se mogu penjati jedna na drugu i da može nekad izaći iz kućice.“
L.L.R.: „Vidjela sam kornjači samo noge.“
D.U.: „Kornjače se mogu sakriti kad su tužne i ljute u svoj oklop na svojim leđima. Mogu se zakopati u zemlju i mogu izaći iz kuće kad god žele.“
B.Č.: „Papat će travu i krušku.“
M.D.: „Kornjače mogu da se sakriju u svoja leđa. Glava im se ne vidi jer je premala. Kornjače imaju četiri noge i mogu brzo trčati jer imaju svoje četiri noge. Jedaju listiće i piju vodu.“
PREDČITAČKI CENTAR: „Šumski prijatelji – pišemo priču“
REAKCIJE DJECE: Kornjačice su vrlo rado sudjelovale u stvaranju priče. Bili su jako zainteresirani i kreativni. Imali su pregršt ideja.
A.E.: „Da igram s njom. Po cijeli dan igram se s njom. Kornjačica igrala se s drugim kornjačama.“
N.B.: „Kornjača Mate išla u šetnju. Izgubila se i došao je prijatelj, morski pas, Duje. I onda su se igrali. Susreli su obitelj i igrali se u morskom parkiću.“
L.M.: „Ljuljali su se na malu ljuljačku.“
D.U.: „Vidila dron i otplivala na drugi kraj da ga bolje vidi. Onda je smanjila veliku kornjaču i kornjača se smanjila i ušla u dron te smanjila ostale kornjače i zajedno su odletile u nebo. I dron se pokvario jer ga je oštetila munja. I pao je i izašli su. „
M.D.: „Ubrzala se pa je pobjegla. Dati kornjačici malo da jede.“
B.Č.: „Stavio unutra moje kornjačice na tobogan da ne može pobjeći. Nahranili su i vidile su pauka.“
L.L.R.: „Da može letiti.“
M.D.: „Otišle u hotel za kornjače. Trebaju one kartice narukvice da staviš na vrata. Onda se otvore vrata. Imaju krevete. Imaju dva bazena, jedan vani, jedan unutra. Unutra je topli, a vani je hladni. „
T.P.: „Leti, šetaju. Igrat se u parkiću.“
D.U.: „Jedna kornjača je vidjela svoju prijateljicu te je susrela djevojčicu Mariju, ali ona sama nije mogla podići dron. Trebala je pomoć prijatelja. Pozvala je šumske prijatelje. Vjeverice su podigle dron kod prijatelja pauka.“
A.E.: „Pauci su zakrpali pukotine na dronu. Šupljine su ispunili mrežom i popravili su ga. Dron je proradio. Sve kornjačice su bile sretne i vesele jer mogu ići kući. Sretno su se vratile kući.“
